Početna Grafiti
FM 93MHz PDF Ispis E-mail
Frekvencija: 93 MHz,  mjesto radnje: Benkovac, datum: 01. prosinca 2006., počinitelj: Radio Benkovac.
Ovo nije Istraga, ja nisam Robert Valdec i ovdje nema zločina. Ovo je priča o pravom pravcatom Benkovačkom radiju, odnosno Hrvatskom radiju - Radio Benkovcu, koji je konačno, nakon brojnih najava i dugog iščekivanja, počeo emitirati redoviti program. Ne bi ovo bila toliko važna i glamurozna vijest da se ujedno ne radi i o prvom radiju. Pa eto, napokon, malo daška medijske eksponiranosti došlo je i u naš grad. No, kada smo ga već toliko čekali i isčekivali, da ne duljimo previše, krenimo u eter 3, 2, 1...

* Dobar dan, Radio Benkovac, izvolite.  
* Dobar dan, je li to Radio Benkovac?
* Da, da u eteru ste, recite.
* Halo, mogu li nekoga pozdraviti i imam jednu želju.
* Da, naravno, pa zato smo tu.
* Evo ovako, pozdravila bi...

Radio proradio!Upravo tako počinje svaka emisija benkovačkog radija, kojem je, čini se barem zasad, jedna od najatraktivnijih funkcija ispunjavanje želja i željica, prohtjeva i zahtjeva, kao i iznošenje kritika i pohvala mojih sugrađana. Nije da se hvalim našim radijom, ali on zaista ima veliki utjecaj na sve nas. Upleo se on u sve pore našeg života, pa tako na svakom koraku možete čuti priču upravo o njemu. Nađe se tu različitih komentara - od onih koje dobijete ujutro uz kruh od naših prodavačica, pa do onih pomalo kritičkih, intelektualnih, misaonih i logičkih, koje dobijete u kafićima, gdje je intenzitet razmišljanja i razglabanja o takvim stvarima na visokoj razini, pa usudit ću se čak reći da se može mjeriti u coulonima.
Ima tu različitih stilova i ukusa i svi se, naravno oni nezahtjevniji, barem s nečim mogu naći zadovoljni. Glazbene želje, čestitke i pohvale mogu se uputiti svakim danom i jedini kriterij je da budu lijepog sadržaja, a za smisao tko mari. Naiđe, naravno, u naš benkovački studio i po koji gost, po mogućnosti neka poznata ličnost, političar ili tkogod poznat širokoj benkovačkoj publici. A gostima se, ne biste vjerovali, mogu postavljati raznorazna pitanja, ali naravno prikladnog i, prije svega, ne kontradiktornog sadržaja. Pitanja se, dakako, moraju poslati u redakciju, a tek onda njihova komisija sastavljena od stručnih, posebno probranih članova bira ona pitanja koja su upravo takvog sadržaja. Pa, tko bi uostalom odgovarao na svakojaka pitanja, a posebno na ona čije odgovore morate upakirati, zapakirati, iznijeti u rukavicama ili kako god već, za sve nas laike bez uvrede, prikriti istinu. Ako ste pak vjerni slušatelj, onda ćete svake subote imati priliku slušati i emisiju namijenjenu mlađim slušateljima koju, pod naslovom Radio Grafiti, uređuju i vode učenici naše škole. Svi oni željni malo manje zamornih i stresnih tema naše svakodnevnice zasigurno neće propustiti priliku da čuju nježne glasove mojih školskih kolega.

Ne biste vjerovali da tako mali radio, s tek četvero uposlenika, napravi tako fenomenalne emisije, a kako i ne bi kada iza sebe imaju ne samo zahtjevne, nego i osnivače s vizijom. Sve je to hvalevrijedno, ali nadam se da se nakon ovoga neće umisliti pa nam za koju godinu, u skladu sa svjetskim trendovima otići na neki drugi radio za koju milju. Tako je to s našim radijom koji je iz dana u dan sve multikulturalniji, multietničkiji, multivjerskiji, kozmopolitskiji... I još da ne zaboravim dovršiti rečenicu s početka: Pozdravljam moju mamu koja sada sjedi kraj mene u kuhinji. Mama, puno ti hvala.

Eva Knežević, G4-2007
 

Google pretraživač

Webškola

Wikipedia