MJESEC HRVATSKE KNJIGE U BENKOVCU
Pomalo neobično, dana 15. listopada 2008. započeo je mjesec hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici u Benkovcu. Zašto neobično? Jer je započeo emisijom „Kultura“ radio Benkovca, u kojoj su gostovali ravnatelj Gradske knjižnice Benkovac, Mile Marić te pjesnikinje Vesna Knez i Lucija Justić. No prava poslastica očekivala nas je u Multimedijalnoj dvorani knjižnice, gdje su se ovdašnjim srednjoškolcima i ostalim zainteresiranima predstavila tri pjesnika; Zdravko Luburić, Ana Maroš i Suvad Alagić, te akademska likovna slikarica Klara Matić-Benčik, koja je bila prisutna,ne fizički, nego preko svoje izložbe slika „Ilustracija tišine“.
Susret je započeo otvaranjem likovne izložbe koji su nam pobliže opisali pjesnik Suvad Alagić i vlasnik nakladničke kuće „Judita“ Ilija Matić. Nakon zanimljive vizualne predstave došlo je vrijeme da se ugodno zavalimo u naslonjače, i prepustimo riječima ljudi koji su nam došli prikazati svijet gledan njihovim očima. Prvi na redu bio je pjesnik Zdravko Luburić. Iako je rodom iz Pakraca, živi i djeluje i Belgiji. Sa pjesničkim radom počeo je još kao srednjoškolac, a u Benkovcu se predstavio zbirkom pjesama „Sveta mjesta od zemlje i kamena“.
Nakon nostalgičnog ugođaja, kojeg je stvorio taj niski,bradati, prosjedi čovjek, koji je neprestano prebirao olovku po rukama, kao da će upravo tog trenutka sročiti još jednu pjesmu, na red je došla mlada pjesnikinja Ana Maroš, koja nam se predstavila svojom zbirkom „Srce na dlanu“. Iako je tek uplovila u vode pjesništva, ostavlja dojam da se kreće tim krugovima od malih nogu. Također je pozvala, sve mlade, talentirane pisce koji smatraju da bi svojim radom mogli postići nešto više da joj se obrate. Stoga svi vi, koji smatrate da to možete i želite, samo naprijed!
Treći, ali ne i manje važan bio je pjesnik Suvad Alagić. Njegovo životno djelo pobliže nam je predstavio, već prije spomenuti Ilija Matić, koji je istaknuo da je Suvad Alagić pjesnik koji nije mogao šutjeti, koje je uz svu boli i patnju u mračno doba našeg života ostavljao tračak nade i svjetlosti svojim riječima. Iz tog vremena proizišla je zbirka pjesama „Čovjek bez adrese“ kojom nam se na koncu i predstavio. Poezija ovoga pjesnika bliska je generacijama naših roditelja, nama i biti će bliska generacijama koje dolaze, jer su stihovi sročeni neizrecivom lakoćom, a opet odišu težinom ljudske sudbine. Usudila bi se reći da nam se upravo on nekako najviše urezao u pamćenje svojom originalnošću, humorom i na kraju svojim stihovima.
Nakon Suvada Alagića, predstavljanje je došlo kraju, ostalo je još nekoliko minuta gdje smo podijelili dojmove i pitanja (kojih baš i nije bilo od strane publike) i uz zahvale ova mala pjesnička seansa je završila.
Anđela Vrkić [G4_08|09]